Engleski naziv:
Lokalni naziv:
Opis:
KLOBUK: 3-15 cm. Mlad nepravilno polukuglast, zatim konveksan, potom se izravna, a u starijoj dobi bude i ulegnut. Sredina klobuka je često ispupčena, a rubovi klobuka se kod odraslih primjeraka uvijaju prema unutra. Prekriven sa sitnim smeđastim čuperkastim ljuskicama koje su gušće prema sredini. U starijih gljiva te ljuskice obično nestanu. Bojom vrlo varijabilan, poistovjećuju ga sa bojom meda, stoga i naziv mednjača. Znači, bojom varira u nijansama od žute do smeđe, vrlo često sa primjesama zelene ili maslinaste te crvenkaste boje.
TRUSIŠTE / LISTIĆI: Listići su srednje gusti, silazeći. U mladih gljiva bijeli, kasnije sa žućkastom ili ružičastom nijansom, a kod odraslih primjeraka počinju dobivati smeđastocrvenkasti ton, tj. izgledaju kao da su smeđasto pjegavi.
STRUČAK: Visine do 20 cm, debljine do 2 cm. Ponekad vitak i valjkast, ponekad nepravilan i vijugav, obično na jednom dijelu zavinut. Pun, pa šupalj, izvana pahuljičasto brašnjast, okersmeđe boje, u gornjem dijelu bjelkast, u donjem dijelu malo odebljan. Posjeduje debeli bijeli vjenčić koji se nalazi skroz u gornjem dijelu stručka, odmah ispod listića. Vjenčić je s doljnje strane žućkaste ili smeđaste boje.
MESO: Bijele boje, čvrsto i kompaktno u klobuku, u stručku vlaknasto i žilavo. Miris nezamjetan ili malo kiselkast, okus oštar, kiselkasto-gorak.
Upotrebe:
Dio koji se koristi:
Klobuk
Upotreba:
Jestiva, prilično ukusna gljiva u skuhanom stanju, prije upotrebe treba ju prokuhati jer sadrži termolabilne otrove. Kod nekih ljudi svejedno i skuhana izaziva probavne smetnje. Dobra je i za duboko zamrzavanje, prethodno blanširana. Neki ju konzerviraju i kiseljenjem, a može se i sušiti. Jestivi su samo klobuci jer su stručci previše vlaknasti i žilavi.
