Engleski naziv:
Lokalni naziv:
Opis:
KLOBUK: 3-15 cm. Klobuk je mesnat, u početku je nepravilno polukuglast, zatim nepravilno konveksan, kasnije se raširi, ponekad malo i udubi u starijih primjeraka. U mladih primjeraka rub klobuka podvrnut prema dolje, a dosta se dugo tako zadrži i kod starijih, najčešće valovit. Glatke površine, odnosno poput fine antilop kože, često sa grbicama, manjim jastučastim izbočenjima, udubljenjima ili crtastim brazdama. Za sušnog razdoblja ispuca. Bojom varira od bjelkastožute, žute, pa sve do narančaste ili okercrvenkaste.
TRUSIŠTE / LISTIĆI: Sastavljeno je od bodljika ili iglica koje se spuštaju po stručku. Iglice su vrlo krhke, lako se odvajaju od mesa klobuka, dužine su do 0.5 cm, one koje se spuštaju po stručku kraće. U početku su bjelkastokrem boje, kasnije žutonarančaste i na kraju u starih gljiva riđe.
STRUČAK: Visok do 8 cm, debljine do 4 cm. Većinom valjkast, ali tvori i nepravilne oblike, masivan, tvrd, čvrst, ekscentričan (nepravilno postavljen u odnosu na klobuk), zdepast, ponekad u dnu zadebljan, a ponekad uži. Gladak, ponekad ispucan, bjelkaste ili blijedožute boje, na dodir ili prerez dobije narančastožutu boju, pogotovo u bazi. MESO: Tvrdo i debelo, ali pod malo jačim pritiskom lako puca. Prvotno bijele boje, ali na prerezu dobije žutonarančastu boju. Bez posebnog mirisa, blagog okusa u mladih gljiva, u starijih gorkasto-ljutkasto.
Upotrebe:
Upotreba:
Odlično jestiva gljiva, tvrdog kompaktnog mesa i svojstvene arome. Brati samo mlade primjerke koji su tvrdi i sočni i kojima su bodljike još krembjelkaste boje. Starijima meso postene plutasto i gorko pa više nisu za jelo. Dobar je za miješanje s ostalim gljivama. Može se konzervirati sušenjem, blanširati i duboko zamrznuti, a osobito je pogodan za kiseljenje i stavljanje u ulje. Bodljike su također jestive, no nekima bi mogle pokvariti estetski doživljaj jela, pa se mogu iz tog razloga ukloniti. Inače, nema potrebe.
